Wednesday, November 24, 2010
and some things, they stay the same
Tumarajući po internetu u pauzama od Simsa i Housea nabasala sam na ovaj post sam napisala pre nešto manje nego godinu dana. Sedela sam i čitala ga klimajući glavom da bih shvatila "Pa, nije da se išta promenilo."
Ali jeste.
Otišlo je dole.
Na skali socijalizacije spustila sam se niže od tačke kad sam mislila da ne mogu niže, pa sam sad negde na nivou sa prosečnim igračem WoW-a. Dakle, nisko.
Ali ja i dalje ne vidim problem u tome kad je meni zabavno, a očigledno je i drugima zabavno kad su zaboravili da postojim. Which is fine with me.
I mogla bih sad ovde da vam pričam kako mi je ultimativno dosadno ili vam opisujem doživljaje iz Italije ili još malo, opet, kukam kako ja zaista želim u Budimpeštu... Ali neću. Kao što Haus kaže, lakše je tako.
Čisto, eto, da vidite da i dalje postojim - negde u svemiru i dalje u žalosti za socijalizacijom, da, ali postojim. Mada, da li vas to uopšte interesuje?
Iskreno vaša,
ja.
Labels:
house,
ili ipak ne,
older chests,
sims,
želja za socijalizacijom
Saturday, November 6, 2010
The stupid, the proud
God is dead,we get to sleep tonight
Ne, ne mrzim religiju i ne mrzim ne tolerantne ljude - da mrzim, ne bih bila ništa bolja od njih. Ne mogu mrzeti jer ne znam. Prosto.
Ali da mislim da nema potrebe za time, mislim.
Relgija, sama po sebi, nije loša. Iako 10 božijih zapovesti je nešto što čovek treba da nauči rođenjem i vaspitanjem, a ne preko debele knjige tankih listova, ako ne može drugačije, pa daj mu tu knjigu i pričaj mu priče o velikom čiki sa neba. Neću nikoga podcenjivati ako mi kaže da je religiozan.
Podcenjivaću ga ako je agresivan i ako pokušava da me ubedi u svoje.
Tolerisaću ne tolerantnost. Tolerisaću da se plašite nepoznatog i da ne možete da pomislite da postoje ljudi koji su samo druge boje. Da, verovatno ću vas smatrati zatvorenim, glupim i uplašenim, ali i vi mene smatrate ludom. Ali ono što neću tolerisati jeste nasilje.
Time što ćete nekog udariti, ubiti, povrediti, oćete se osećati bolje? Ako ne poznaješ nekog, kako znaš da ga ne voliš? Odakle ti pravo da sudiš po omotu? Ako veruješ u Boga, ne znači da si ti Bog. Nemaš pravo da sudiš ako ne znaš.
Kuneš se u tu bibliju, a u stvari sam veći hrišćanin nego ti. Žalosno.
Pozvaću se na tvoju knjigu rečima koje bi trebale da su ti poznate:
Ko je među vama bez greha neka prvi baci kamen na nju.
The stupid, the proud, they blow our houses down!
Ne, ne mrzim religiju i ne mrzim ne tolerantne ljude - da mrzim, ne bih bila ništa bolja od njih. Ne mogu mrzeti jer ne znam. Prosto.
Ali da mislim da nema potrebe za time, mislim.
Relgija, sama po sebi, nije loša. Iako 10 božijih zapovesti je nešto što čovek treba da nauči rođenjem i vaspitanjem, a ne preko debele knjige tankih listova, ako ne može drugačije, pa daj mu tu knjigu i pričaj mu priče o velikom čiki sa neba. Neću nikoga podcenjivati ako mi kaže da je religiozan.
Podcenjivaću ga ako je agresivan i ako pokušava da me ubedi u svoje.
Tolerisaću ne tolerantnost. Tolerisaću da se plašite nepoznatog i da ne možete da pomislite da postoje ljudi koji su samo druge boje. Da, verovatno ću vas smatrati zatvorenim, glupim i uplašenim, ali i vi mene smatrate ludom. Ali ono što neću tolerisati jeste nasilje.
Time što ćete nekog udariti, ubiti, povrediti, oćete se osećati bolje? Ako ne poznaješ nekog, kako znaš da ga ne voliš? Odakle ti pravo da sudiš po omotu? Ako veruješ u Boga, ne znači da si ti Bog. Nemaš pravo da sudiš ako ne znaš.
Kuneš se u tu bibliju, a u stvari sam veći hrišćanin nego ti. Žalosno.
Pozvaću se na tvoju knjigu rečima koje bi trebale da su ti poznate:
Ko je među vama bez greha neka prvi baci kamen na nju.
The stupid, the proud, they blow our houses down!
Soundtack - IAMX - The stupid, the proud
-Lucy <3
Labels:
greh,
IAMX,
predrasude,
religija,
tolerancija
Thursday, November 4, 2010
Jesen u mom gradu, pa još bolje.
Okej, volim jesen! I kad kažem volim, mislim VOLIM. Kao, znate... Volim.
Naravno, oktobar je bio sranje i jesam asocijalna kučka i škola je počela i uskoro će zima, ali zajebi sve kad su boje neverovatne! Lišće i sunce i vreme! Kad bi samo dan bio duži da mogu da uživam još više!
Želim da sam napolju da se valjam u lišću. Da trčim po zelenom i žutom i zlatnom i da pevam i smejem se i uživam što je sunce i što je lepo i što je toplo i što je sve to tu baš za mene.
Kao poručeno.
I kako bih ikad mogla da pomislim da ostanem u kući kad je ceo svet napolju, peva Dženis Džoplin i nosi farmerke?
(pa bar u mojoj glavi)
Jako sam hajper i dizzy i srećna danas i izvinjavam se pomućenog pisanja, ali sam morala da podelim ovo. I JEBEŠ fakultet, ko može o tome da misli kad je jesen, jesen, jesen, ova divna, diiivna jesen. <3
Narandžasto
-Lucy
Subscribe to:
Posts (Atom)