Wednesday, December 30, 2009

Sve je dobro što se dobro svrši (ne u TOM smislu)

Eto, 3o. decembar. Rezime raspusta i iščekivanje novih pobeda. Divan osećaj. Pored bola u glavi.


Jezivo me boli glava iz nepoznatih razloga. Mrzi me da odem da operem kosu i spava mi se. Možda je to samo neka apatija i par stvari me je sustiglo, ali čini mi se da ću morati ubrzo nečim da punim baterije. Dobar provod ne bi bio na odmet.

Ah, kad samo pomislim na putovanje. Toplo mi oko srca.

Drugi dan kako se drogiram psiho muzikom, ili vam mešavinom jazza i elektornike, the one and onlz, Anja Garbarek, čista alternativa. Mogli bi ste da je poslušate, ako želite nepto sasvim novo. Norvežanka, ćerka Jana Garbareka i sasvim opravdava ono da skandinavci imaju dobru, čudnu muziku. I opravdava svoje ime - Anja!
Ponekad je, eto, presečem Reginom Spektor i A Perfect Circle-om (a šta ste pa vi očekivali???). Čitam, intenzivno i jedem slatkiše.
Intenzivno.

I tako ja zaista koristim raspust, i tek ću. Pre nego što kažete bilo šta meni ovaj raspust jeste iskoršićen. Sedela sam kući, pila toplu čokoladu i čaj, ozdravila, piljila u foxlife, preslušavala sve moguće Maynardove intervijue i osećaj je bogovski, mamu mu. Pročitala sam par divnih knjiga, vratila veru u fantastiku (Gejmen, damn it!) i opelješila Lagunu (ne brinite. ostavila sam im pare). Gledala sam anime, Housea, filmove, tv. Slušala muziku i muziku i tooonu muzike. A pritom se videla sa svim onim divnim ljudima koje dugo nisam videla. Čak sam se i naterala da obavim svoje društvene dužnosti i odem na par rođendana - i čak se i dobro provela. :D

Zima mi služi da napunim baterije. Da iskuliram, da se odmorim, da razmislim. Nešto napišem, preradim roman, zaludim se stvarima i putujem.

Ponoviću, jedva čekam.

Imam utisak da idem, da kucnem u drvo, pravim putem. Ne nerviraj se, lagano, iskoristi dan. Zadivljuće je da umem to. Da ste mi pre dve godine rekli da ću biti ovakva osoba, ovako opuštena i vrlooo zadovoljna - ne bih vam verovala.

Da ste mi prošlog leta rekli da ću bez nekih stvari (čitaj - ljudi. bez jednog ljuda, dodjavola) pređiveti, gađala bih vas nečime.

Da ste mi prošle zime to rekli, odmahnula bih rukom.

Ali tako je. I nadam se da će ostati.

Pored svega što se dešava - i dobrog i, zaista, zaista lošeg - dobro se osećam jer znam da se izborim sa time.

Volim vas ljudi.
Zaista vas volim.
XD


Iskeno vaša,
-Nja.

2 comments:

D.D. Majo said...

Da li ti se desavalo da uhvatis sebe da pises dok ti je prljava kosa?
Mislim da pises vise...
Pitam iz iskustva.

(:

Lucy Lovelace said...

o zapravo, zanimljivo pitanje, ovo sam pisala sa prljavom kosom :D
moracu da obratim pazhnu, mora da ima neke veze ^_^

 
design by http://www.simplyfabulousbloggertemplates.com/