Monday, February 22, 2010

Impresionizam.

Čitam "Izlet" knjigu o Ogistu Renoaru. Nisam daleko stigla, ali opet dovoljno da bi se u meni opet probudila žarka želja za onim boemskim životom sa četkicom u jednoj i čašom pravog apsinta u drugoj ruci. Onaj boemski život kad dane leta provodiš u zelenoj travi pod suncem slikajući najsvetlijim bojama dok ti Dega - oh, Dega! - pravi društvo. Svet pun blagih nijansi, putovanja Senom, mode iz Pariza i prostitutki kao glavnih modela.



Imam utisak da sam se rodila bar sto godina prekasno. Taj osećaj da želim da budem tu, znam te ljude i slikam te slike prosto boli koliko je jak. Te slike, taj impresionzam je ono što bih uvek želela da postignem kad bih postala slikar.

Ali neću.

Jer biti slikar danas ne znači slikati srcam. Znači slikatu novcem, slikati diplomom, slikati bizarnošću, modernim pojmovima i preurbanim idejama koje zaista nemaju smisla. Nekako mi ceo ovaj svet na trenutke nema smisla. Ni ovaj kompjuter, ni ovaj mobilni, ni ove slušalice, ništa. Verujem da sam jedina koja zapravo želi da oseti život tih sto godina kasnije kad ideja električne energije nije bila jedini način života.

Pomalo mrzim internet. I TV. I kompjutere. I igice. Svakako ih koristim, ali kao da to ne želim. A opet, ako nemam vilu pored Sjene, zelene poljane, razdragane modele u lepršavim haljinama i Degaa, šta mi preostaje?

Da čitam, sanjarim i nastavim da živim u svetu koji ne postoji. U mojoj glavi.

Posetiću galerije i gledati Renoara, Monea, Manea, Bertu Morizo, Meri Kasat i Degaa. Čitaću knjige - od kojih svakako najviše preporučujem "Lidija Kasat čita jutarnje novine", gde rečima vi čitate slike, boje i osećanja - i glumiću da moji bedni izlasci po Kalemegdanu danju i smucanje po zabačenim ulicama starog grada zapravo liče na taj boemski život. A znamo da ne liče. Što bi Anja rekla (a ne mislim na sebe), "Ni apsint nije ono što je nekad bio".

Ah impresionizam. Jedna od retkih za koju bih zaista živela u umetnosti, a baš ta stvar je odavno umrla. Jebiga. Jednostavno, jebiga.

Želim da naslikam život impresionističkom četkicom, uljem na pravome platnu.

Jednog dana ću i naučiti.




Impresionističi,
-Nja.

2 comments:

Cure For Pain said...

Opa, kakvi su to citati... :D

Je l' mislis na Senu, kad kazes Sjena?

Btw, nisi jedina osoba koja zeli da zivi bez struje...

Lucy Lovelace said...

IJU napisah Sjena? O.o zapravo xD sad ce promenim ^_^

A nekako su stvari bile lakshe. Dodje mi da bacim sve ove gluposti oko mene [ok ne i mp4 ALI] i uzmem biciklu u ruke.

Mogla bi to da nauchim da vozim, bio bi red.

I naravno da te citiram :D Pameti moja XD <3

 
design by http://www.simplyfabulousbloggertemplates.com/