Saturday, January 2, 2010

Malo Božića i malo džinovskih šoljica za čaj.

"Božićna priča". Jelte.



Sedeći u kafiću pred početak filma, rekla sam koliko sam uvek volela tu priču. Mama je rekla da nije, da je priča uvek bila previše mračna. Meni se, priznajem, baš zbog toga sviđa.

Isto kao i film. :D

Donekle mi se i sviđa što divna nam zemlja Srbija nema opciju 3D naočara za ovaj film jer bi moj brat dobio infakt. Ali film jeste stvoren za 3D, poprilično jeziv iako se nisam ni jednom preplašila. Urađeno fantastično i Jim Carrey je, kao i uvek, nenadjebiv. Ovaj film je samo učvrstio moji abnormalnu ljubav prema ovoj priči.

Iz nepoznatih razloga je volim. Valjda jer ima taj optimistični happy end, tako je donekle jeziva i tako iskrena. I tako... božićna. Nosi onaj duh Božića koji ja dugo nisam zapravo osetila - još od kad sam kao dete svake godine baš ovo gledala na tvu.

Nažalost, ovaj Božić neću dočekati kod kuće. To mi je i jedina stvar koja mi smeta kod činjenice da putujem.
No, nije fatalna.

Egipat, zaboga. Egiiipat.

PMS je inače u svom jeku. To sam potpuno zaključila kad sam juče, pored finog dana i finog izlaska, osetila sreću što hodam po kiši u mokrim cipelama sa slušalicama na ušima pevajući ove depresivne pesme koje, bistrog uma, izbegavao k'o đavo krst. A i volim te ulice grada, nose onaj duh leta koji ja tako volim.

Došla sam kući, uzela džak sa slatkišima i izvadila Kinder Bueno - posebna je prilika. Pored mene je stajao nestea (od limuna, naravno) i ja sam uključila "Devojke iz visokog društva" (Uptown girls). Film koji se, uz "Doručak kod Tifanija" (Breakfast at Tiffany's) gleda u posebnim trenucima.

Gledala sam ga sigurno 3-4 puta. I koliko god da ga gledam, uvek plačem. Uvek poslednjih pola sata je ridam, za Molly, za Ray, za njihove roditelje i za džinovske šoljice za čaj u luna parku.

I osetim se kao da sam tamo. Kao da se vrtim i vrtim i kao da vožnja nikad neće prestati.

Ili, kako to Molly kaže

The teacups were the only ride they would let me on by myself, so I got on it and I started spinning around and 'round and 'round. But I feel like I am still there... spinning 'round and 'round and 'round... and the ride won't stop... You were right, Ray, I am scared. But you're scared too. You're scared as I am and I thought that maybe if we could go together...


Ne brinite. Ni za trenutak ne brinite. Nije ništa. Samo PMS i dosada. Za par dana, ja ću sasvim biti okay. :)

Do tad vas iskeno voli vaša,
-Nja

0 comments:

 
design by http://www.simplyfabulousbloggertemplates.com/